|
|
| < | listopad, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ono što ne znaš nećeš ni znat... tako je bolje za sve...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Vesna i Roška
Tynchy
Mladen
Mucika
Petra
Zabranjeno:
1. komentiranje mlađima od 14 godina
2. ostavljati više od 10 komentara
3. ostavljati komentare kao: ej, fora blog, svrati, pozz.
4. vrijeđanje mene i svega vezano uz mene
Zove se Martina. Prezime joj svi već znaju pa šta će ga pisat bezveze. Ide u Medicinsku školu Bjelovar, smjer farmaceutski tehničar. Ide u 2.c razred. Rodila se je 28.11.1992. pa od tada majke pokušavaju izbjeći da rode svoju djecu 28.11. da ne bi slučajno ispali ko ona. Sluša rock, malo punk-a, metala, popa, tehna, ma sve osim narodnjaka, ali joj ne smetaju toliko da će vas pretuć...heh. Neki joj govore da je emo, al nije. Možda je, ko zna. Ma ni ona sama ne zna šta je. Tek je u 1. srednje saznala da je čovjek. Ima mnoštvo frendova. Ne da joj se nabrajat.
MSN: tinka_555@hotmail.com
E-mail: ttinna@net.hr
Facebook: Martina Pavičić
(Leteći Odred - Žao mi je)
Oujea.
Opet sam se sjetila da imam blog.
Sretna sam.
Pa to je čudo za mene.
Pitam se kak sam to uspjela.
Pa valjd jer sam prestala razmišljat.
Pamet i intelegenciju koristim samo u školi.
:P
(Hej, nismo znali mi
što se dogodi
kad srce poludi
pa se zaljubi
Hej, kasno je za sve
sve je propalo
ljubavi ostalo
ni za šake dvije)
Shvatila sam kak da se riješim tuge.
Pustim neki narodnjak.
I smijem se na riječi.
Uopće me ne zanima moj izgled i život.
Znam da nisam lijepa i da to ne mogu promijenit.
Makar bi željela
Znam da me neki zbog toga ne žele u društvu.
I briga me zato.
Ima ljudi koji me bar donekle poštuju.
(A žao mi je, žao mi
što nismo ostali
samo stari
onako pravi prijatelji)
Mrzim subotu.
Bilo koju
Svaku umirem od dosade.
I još par razloga.
Za što je ne volim.
Svaki put se grozim nad nekim ljudima.
Kako odvratni mogu biti prema drugima.
A ti drugi nikad ništa ne kuže.
Ko da ne žele to vidjet.
Ja tak ne bih mogla.
Malo prebrzo kopčam.
Što neki ne vole.
Ma jebe mi se zato što misle da sam glupa.
Nisam lijepa, al sam pametna.
:P
Ovo je malo umišljeno od mene.
Ma nmvz.
(Daj, pusti sada to
riječi utjehe
nekad nazovi me
i ne zaboravi me
Daj, ma neka bude kraj
nismo prvi mi
a ni posljednji
što su se rastali)
Škola.
Ma super.
Dvije 5 iz matke.
4 izmatke i latinskog.
2 iz kemija.
Ma odlično.
Za mene savršeno.
Makar je kemija mogla bolje.
Naravno to mi stara stalno nabija na nos.
A ko će nego ona.
Uskoro će i raska.
Kad mi je daval test pitala me: " Pavičić jel si ti učila?"
A ja lijepo rekla: " Ne. Samo sam malo pogledala."
Ona meni: " Ne gleda se u teku nego se uči iz nje."
I sad moram ipravljat neka 3 zadatka.
(A žao mi je, žao mi
što nismo ostali
samo stari
onako pravi prijatelji)
Ova j sam postić mogu reć brzo napisala.
Nekad mi treba sat, sat i pol da ga napišem.
Kad ja moram dobro smislit svaku rečenicu.
Sad pišem sam ono što mi padne napamet.
Inače bih tak trebala stalno.
Alne mogu ja isključit moj mali mozak.
On radi dano-noćno.
Ovakv gluposti mogu sam ja pisat.
(A kad me život upita
da li je moglo sretnije
da smo samo sreli se kasnije
bilo bi drukčije)
Jea.
Završila sam post
Bravo ja.
Oborila rekord u pisanju posteva.
Pusa svima.
:P
(Simple Plan - When I'm gone)
Trš.
Vidi ja imam blog.
A čudo da sam ga se sjetila.
Morala sam napisat novi post.
Jer je blog totalno zapušten.
(I look around me,
But all I seem to see,
Is people going no where,
Expecting sympathy.)
Ovaj post ne bude bio tužan.
Bit će onak.
Osrednji.
Haha.
Koja riječ.
Ma ja glupača smišljam šta da napišem.
I onda pišem gluposti.
Uglavnom post će bit glup.
(It's like we're going through the motions,
Of a scripted destiny.
Tell me where's our inspiration,
If life wont wait,
I guess it's up to me.)
Ofarbala sam se.
Al se ne vidi jako.
Skoro nitko nije skužio.
Srećom.
Shvatila sam da mi je uzor Patrik iz Spužva Boba.
Mislim da je jedna cura Helana
Napisala da je njoj uzor Spužva Bob.
Poruka njoj: Ne kopiram te, a ionako je ovo Patrik.
Uzor mi je jer je uvijek sretan.
A ja budem to pokušala bit.
A lik je stvarno zakon.
Kome ne bi bio uzor takav idiot.
Nikom osim meni.
(Woah!
No, we're not gonna waste another moment in this town.
Woah!
And we won't come back your world is calling out.
Woah!
We'll leave the past in the past,
Gonna find the future.
If misery loves company well,
So long, you'll miss me when I'm gone.)
U subotu je u gradu bilo OK!.
Ovo OK! ne shvaćajte kao neko big ok.
Inače ja tak pišem ok.
Malo mi je bilo dosadno.
Al nema veze.
Preživjela sam.
Nekak sam sretna ovih dana.
Nisam pobrala jedinicu.
Al je budem dobila.
I to me uopće ne dira.
Fakat mi je svejedno.
(Ooh, ooh, ooh.
You're gonna miss me when I'm gone.
Ooh, ooh, ooh.)
Danas u školi imali 4 sata.
Od 7 mogućih.
Raske nam nije bilo.
A nju imamo 3., 4. i 5. sat.
A ona nam rekla da se bude vratila.
Mi totalno zaboravili.
I tak sva 3 sata bili u učionici.
A budale.
Ma nema veze.
Samo mi je vratila bilju.
Gdje je svaku sliku, rečenicu, riječ pa i točku pregledala.
Našla je svaku iglu u plaštu sijena.
I sve i je ispravila.
(Procrastination, running circles in my head.
While you sit there contemplating,
You wound up left for dead (left for dead)
Life is what happens while you're busy making your excuses.
Another day, another casualty.
And that won't happen to me)
Drugi su imali totalno išarane bilje.
(Uzela ih je 5)
Moja je još najboljša bila.
Al šta mi to vrijedi kad je sad išarana.
I to crvenom kemijskom.
Đizss.
Sad još mi bude rekla da to moram sve ponovo prepisat.
A dobro.
Nije me briga.
(Won't look back,
When I say goodbye.
I'm gonna leave this a hole behind me,
Gonna take what's mine tonight.
Because every wasted day becomes a wasted chance.
You're gonna wake up feeling sorry,
Because life wont wait,
I guess it's up to you.)
Jbt.
Ovaj post je totalno shit.
Al moram nešto napisat.
Reda radi.
Ovo uopće nije moj stil.
Totalni shit.
Još veći.
Neg što je ikad bio.
Ja inače pišem o svojim filinzima.
A ne ovak.
Škola mi je zadnje o čem ću pisat.
Ma boli me briga za sve.
(Ooh, ooh, ooh.
You're gonna miss me when I'm gone.
Ooh, ooh, ooh.
You're gonna miss me when I'm gone.
Ooh, ooh, ooh.
You're gonna miss me when I'm gone.
Ooh, ooh, ooh.
You're gonna miss me when I'm gone)
Pusa svima.
(Tony Cetinski - 23. prosinac)
Isse.
Ne znam šta se samnom događa.
Stvarno me jedna trenutak promijeni.
Promijeni moje raspoloženje.
Opet sam bila na rubu suza.
Spasila me je Petra.
Makar ona nije skužila šta mi je.
(Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane
i da Bog će mi dati sad snage
preživjet te dane)
Bila sam jučer kod Petre i Željke na rođendanu.
Znači da sam bila u gradu.
I tak s Petrom izašla van iz 7-ice.
I kažem joj da se idem bacit pod vlak.
I gle stvarno vlak tamo došao.
Kažem ja njoj ajmo sjest na vlak,
Imaš još novaca šta su ti starci dali?
Sjetim se ja da vlak ide sam do Križevaca.
I ništ od plana.
A planirale da odemo za Frankfurt.
(Sad još osjećam miris tvog tijela
u našem krevetu leži po svud
i neispijena šalica kave
stalno podsjeća nemam kud)
Umrla sam od dosade jučer.
I zato sam odlučila da neću više ić u grad.
Osim ako ne budem imala dobru ekipu.
To je jedino Mucika.
A ona rijetko ide u grad.
Ići ću samo na rođendane.
(Nova zora polako sad sviće
ali tebi to svejedno je
i nema veze što pjevaju ptice
jer to gore sad ne čuje se)
Imam kartu za Bijelo Dugme.
Al mi se ne ide.
Možda je mami dam.
Ionako ih je ona slušala u svojoj mladosti.
I zna sve pjesme od njih.
A ja znam samo par.
Nemam baš neko posebno društvo za ić.
Pa onda se ne bi čudila da ostanem doma.
"Učit" anatomiju.
(Ne znam što sad da radim sa sobom
nosim neizbrisiv trag
nikad vise tvoj šapat na uhu
otvaram prozor zagušljiv je zrak)
25.9. je prošlo godinu dana.
Otkako mi je djed umro.
27.9. 2007. je bio sprovod.
Točno na mamin rođendan.
Onda znate kakv mi je mama imala rođendan.
Bila sam jučer na groblju sa tatom i bakom.
(Brzo oblačim kaput na sebe
žurno izlazim na ulicu
baš je dobro što kiša rominja
to nisu suze na mome licu)
Život mi je u zadnje vrijeme.
Blago rečeno - katastrofa.
Za sve mi je tak svejedno.
Nisam se trudila da naučim za test iz kemije.
I sigurno ću dobit 1.
Tak da će me stara ubit.
Pa ne budem nigdje smjela ić.
Trudim se napravit neke stvari.
Al mi jednostavno ne ide.
(Još pamtim sve naše posljednje riječi
taj čvrsti zavjet neraskidivi
da pođem s tobom ja znam ne bi htjela
moram se boriti, moram sa tim)
Htjela bi pobjeći.
Negdje gdje bi imala svoj mir.
Neki dan mi frendica kaže kak sve držim u sebi.
I da joj kažem nešt.
I kad joj hoću nešt reć.
Ona me jednostavno ne sluša.
Onda meni seru ne znam šta.
Odlučila sam da ću i ja sad sve ignorirat.
Boli me briga za sve.
Kak oni prema meni, tak ja prema njima.
(Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane
i da Bog će mi dati sad snage
preživjet te dane)
Pusa svima koji me čitaju.
(SMS - Dobrodošla tugo)
Šta reć?
Vratila mi se prijateljica.
Dobro znana.
Tuga.
Opet sve isto.
Osjećaj manje važnosti.
(Sad kad sam jedan od bivših
znam da nije ti stalo
glasom od šapata tiši
sam sebi kažem budalo)
Nisam kriva za to.
Trudim se da budem u društvu.
Al mi fali nešto.
Nešto što drugi imaju, a ja ne.
Imam osjećaj ko' da ne pripadam.
Ko' da ovo nije moje mjesto.
Netko drugi treba bit ovdje.
(Jer znam da trebao ne bi
al' ja još mislim o tebi
u meni nada rodi se
i umre svaki dan)
Možda je to zato što.
Što sam počela ispitivat.
Ispitivat kvalitete svojih prijatelja.
Kvalitete koje čini se nitko nema.
Nema nikog da me sasluša bar malo.
Uvijek sam ja to koja sluša.
Moji problemi nisu važni.
Kao bezvezni su.
Pa i vaši su.
Al vas ja barem slušam.
(I prije nego se snađem
ona se kraj mene nađe
da me na tebe podsjeti
a ja joj kažem)
Možda se ljudima ne sviđam.
Zato što nisam takva .
Takva kakvom oni žele da budem.
Nisam ženska koja se okolo kurva.
Kojoj je tak svejedno za sve.
Kojoj je važno da bude u centru pažnje.
Ne mogu bit umišljena.
Da jesam, to ne bi bila ja.
(Neću da te krivim
al' ovo moram ti reći
još uvijek zbog tebe živim
s tugom, al' nadam se sreći)
Brinem za druge, za sebe ne.
Ja sam hladna osoba.
Povučena u sebe.
Moji osjećaji i suze su samo moji.
Nitko ih ne vidi.
Onu subotu je bilo slučajno.
Tad mi je došlo.
Al danas nije.
Danas sam plakala jer sam shvatila neke stvari.
Da nemam najbolju frendicu.
Da je nikad neću imat.
Da sam ružna.
Da neću nikad imat dečka.
(I prije nego se snađem
ona se kraj mene nađe
da me na tebe podsjeti
a ja joj kažem)
Sad sam pričala preko msn-a s jednom curom.
S curom za koju sam mislila svakakve ružne stvari.
Al ona je svejedno priča samnom.
Zove se Antonela.
Plakala sam.
Ona je zaustavila moje suze.
Rekla mi je puno toga.
A ni ne poznam je dobro.
Samo iz viđenja.
To je dokaz da je lakše sve reći.
Ljudima koje ne znaš.
Bolje mi je.
Al samo dovoljno da nema suza.
(Dobro došla u moj dom, tugo
mirišeš na usne njene
hajde reci drugu svom
ko ih ljubi mjesto mene)
Pusa.
Sorryte šta ne vraćam komentare.
Od sad vraćam svaki.
Obećavam.
(Zdravko Čolić - Ti si mi u krvi)
Imam šta napisat.
Al nema tog naslova koji bi pristajao osim ...
Bila ju u subotu u gradu.
Plakala je.
Zašto??
P azato što nije onakva kakvom se prikazuje.
Nije šminka za nju.
Ne voli ju.
Ne voli to što je ružna.
Htjela bi bit lijepa.
Ko svaka druga cura.
(Pogledom me miluje
k'o da me dodiruje
i svaki put
kao da je prvi
Ja stalno mislim prestat će
iz čista mira nestat će
al' požuda ne prestaje
ti si mi u krvi)
I tak je tamo svi izgrlili.
Makar je ona pola sata provela na kiši razmišljajući.
Dobro joj je Mucika rekla.
Isključi mozak kod nekih stvari.
Ne razmišljaj tak puno.
Al ona spada u filozofe i to tak mora bit.
Htjela je otić u Tarkus.
Al nije.
Krenula je i onda je shvatila da neće da je ljudi vide takvu.
(Tad još nije ni suzu pustila)
Vratila se nazad.
I onda je Iva shvatila da mi malo fali da se rasplačem.
I zagrlila je.
I onda sam pustila sve suze.
Hah.
Isse.
Ja da plačem.
Čudo Božje.
(Toliko dugih godina
uzimanja, davanja
ostajem posljednji i prvi
Zbog tebe sanjam Cigane
i smišljam slatke prevare
al' đavo se ne predaje
ti si mi u krvi)
Pomirila sam se sa najboljim frendom.
Još pretprošli tjedan.
I sad on hoće neš od mene.
Al ja ne znam šta.
I tak stalno.
I tak da mi je sad fakat svejedno da li ćemo bit frendovi.
(I ako te odvedu
Cigani čergari
ili te ukradu strašni haremski čuvari
Ako te odvedu
ja ću da poludim
bez tebe ne umijem više jutrom da se budim)
E da zaboravila sam.
Napisat u prolšlom postu.
Da sam se ofarbala u crveno.
Tamno.
Baš mi je lijepa boja.
Nije kričava.
(Ako te odvedu
sve ce da se sruši
Pamti me k'o prijatelja, čuvaj me u duši
i onda
kad misliš da je prekasno za snove
za sve)
Evo ovime završava post.
Pusa.
(Dino Dvornik - Ljubav se zove imenom tvojim)
Glup naslov.
Umro je Dino Dvornik.
Nisam mogla vjerovat.
Odlučila sam stavit njegovu pjesmu
Ljubav se zove imenom tvojim
kao pratnju mom tekstu.
(Znaš, ponekad se pitam
je li baš moralo
toliko dugo bez tebe
probaj zamisliti kako je teško
voziti se noću kroz pusti grad
u društvu gospođe samoće)
Pjesma mi je baš lijepa.
Kad je slušate obratite se samo na riječi.
Jer pjesma baš nema ritma.
Ima on još dobrih pjesama.
Al meni je ova nekak naj.
(I zbog toga se nemoj dosađivati
kad pretjerujem sa nježnostima
jer za tebe, ljubavi moja
nježnost je jedina istina
na licu ti vidim
da si u snovima sretna
a ja više ni sam ne znam
ima li razloga spavati
jer suviše je lijepo uživo vidjeti san
ljubav se zove imenom tvojim)
U školi sve po starom.
Krenulo je pisanje iz kemija.
Svaki dan ćemo pisat ko u priči.
Prošle sam godine imala
3 bilje s tvrdim koricama.
Isse.
Fulala sam profesiju.
Totalno.
(Da, ti si ta samo meni potrebna
tvoje lice njezna je moja istina
tvoje tijelo osjećam
budi me tvoj dah, ja volim te
jer ova noć je iskrena poput nas)
U zadnje vrijeme mi se vraćaju neki osjećaji.
Poznati od prije.
Samoća, tuga, praznina.
Ne znam zašto.
Kad pomislim da je krenulo na bolje
Opet se nađem na početku.
I tako stalno.
(Samo ti sve tajne znaš
o meni, moja ljubavi
sve ono što sam ja
samo ti, ti jedina si sreća
mojoj istini, moja ljubavi)
Samo jedan događaj.
Ma ni događaj.
Trenutak.
Je potreban da se sve promijeni.
Padam.
Sva sam nikakva.
Kad bi trebala bi sretna
Tužna sam.
I obrnuto.
Ne znam zašto.
Srećom da je sad krenulo vrijeme učenja.
Neću više o tim stvarima razmišljat.
Bit će bolje.
Srećom.
(Nikad nisam kao tebe nikog volio
čak sam radi drugih zena sebe lagao
vjerovao nisam nikad da sreća postoji
tek sada vidim
što je prava snaga ljubavi
srećo moja, hvala ti za sve)
Pusa svima.
(Green Day - Boulevard of broken dreams)
neću više pisat u 1. licu.
ne da mi se.
tad je bilo lakše riješit se problema.
(I walk a lonely road
The only one that I have ever known
Don't know where it goes
But it's home to me and I walk alone)
Škola.
Šta reć?
Počela je.
Dobili smo knjige.
Ima ih malo.
Još nam fale emgleski i matematika.
Ove godine imamo 13 predmeta.
Jee!
Imamo 3 nova predmeta.
1 ćemo dobit u 2. polugodištu.
A druga 2 smo dobili ovo.
(I walk this empty street
On the Boulevard of Broken Dreams
Where the city sleeps
and I'm the only one and I walk alone)
Bila sam na moru.
Od četvrtka do subote.
Bilo je ok.
Jedva sam dočekala da se vratim doma.
K svojim piplsima.
Tam su svi umišljeni do bola.
(My shadow's the only one that walks beside me
My shallow heart's the only thing that's beating
Sometimes I wish someone out there will find me
'Til then I walk alone)
Nemam se sad na šta žalit.
Problemi su riješeni sa početkom škole.
Ide mi se i ne ide.
Nakon 100 godina sam vidjela ove.
Bila sam sretna šta sam ih vidjela.
Falili su mi.
(I'm walking down the line
That divides me somewhere in my mind
On the border line
Of the edge and where I walk alone)
S školom počinju novi problemi.
Učenje, ocjene.
Sve to.
Nadam se da ću proć razred.
Bar sa 4.
(Read between the lines
What's fucked up and everything's alright
Check my vital signs
To know I'm still alive and I walk alone)
Pusa svima.
(Eminem - Mockingbird)
Život je sranje!
Mi ovdje mislim da smo mi jadni.
Nismo!
Jadni su oni koji žive u strahu da bi svaki dan mogli umrijeti.
Zapravo oni nisu jadni, oni su hrabri.
(Yeah
I know sometimes things may not always make sense to you right now
But hey, what daddy always tell you?
Straighten up little soldier
Stiffen up that upper lip
What you crying about?
You got me)
Zamislite se na njihovom mjestu.
Da li bi to izdržali.
Ne, ne bi.
Bili bi na rubu samoubojstva.
Al oni nisu.
Oni se nadaju u bolje sutra.
(Hailie I know you miss your mom and I know you miss your dad
When I'm gone but I'm trying to give you the life that I never had
I can see you're sad, even when you smile, even when you laugh
I can see it in your eyes, deep inside you want to cry
Cuz you're scared, I ain't there?
Daddy's with you in your prayers
No more crying, wipe them tears
Daddy's here, no more nightmares
We gon' pull together through it, we gon' do it
Laney uncles crazy, aint he?
Yeah but he loves you girl and you better know it
We're all we got in this world
When it spins, when it swirls
When it whirls, when it twirls
Two little beautiful girls
Lookin' puzzled, in a daze
I know it's confusing you
Daddy's always on the move, mamma's always on the news
I try to keep you sheltered from it but somehow it seems
The harder that I try to do that, the more it backfires on me
All the things growing up his daddy that he had to see
Daddy don't want you to see but you see just as much as he did
We did not plan it to be this way, your mother and me
But things have gotten so bad between us
I don't see us ever being together ever again
Like we used to be when we was teenagers
But then of course everything always happens for a reason
I guess it was never meant to be
But it's just something we have no control over and that's what destiny is
But no more worries, rest your head and go to sleep
Maybe one day we'll wake up and this will all just be a dream)
Što bi bilo da nemate ništa za jesti?
Da preživljavate sa 1 dolarom na dan?
Zamislite!
Oni su gladni svaki dan.
Hrana je sad skupa.
A mi?
Mi mislimo samo na sebe!
Koja smo mi umišljena, razmažena derišta!
(Now hush little baby, don't you cry
Everything's gonna be alright
Stiffen that upper lip up little lady, I told ya
Daddy's here to hold ya through the night
I know mommy's not here right now and we don't know why
We feel how we feel inside
It may seem a little crazy, pretty baby
But I promise momma's gon' be alright)
Nešto nije po našem i mi odma seremo za to!
Oni ne mogu po svojem!
Oni rade što im netko drugi kaže!
Zašto?
Nemaju novaca, nemaju hrane, nemaju ničeg.
Žive na tom 1 dolaru na dan, cijela obitelj.
Mi to ne bi mogli.
Trebamo bit sretni zbog toga.
(It's funny
I remember back one year when daddy had no money
Mommy wrapped the Christmas presents up
And stuck 'em under the tree and said some of 'em were from me
Cuz daddy couldn't buy 'em
I'll never forget that Christmas I sat up the whole night crying
Cuz daddy felt like a bum, see daddy had a job
But his job was to keep the food on the table for you and mom
And at the time every house that we lived in
Either kept getting broke into and robbed
Or shot up on the block and your mom was saving money for you in a jar
Tryna start a piggy bank for you so you could go to college
Almost had a thousand dollars till someone broke in and stole it
And I know it hurt so bad it broke your momma's heart
And it seemed like everything was just startin' to fall apart
Mom and dad was arguin' a lot so momma moved back
On the Chalmers in the flat one bedroom apartment
And dad moved back to the other side of 8 Mile on Novara
And that's when daddy went to California with his CD and met Dr. Dre
And flew you and momma out to see me
But daddy had to work, you and momma had to leave me
Then you started seeing daddy on the T.V. and momma didn't like it
And you and Laney were to young to understand it
Papa was a rollin' stone, momma developed a habit
And it all happened too fast for either one of us to grab it
I'm just sorry you were there and had to witness it first hand
Cuz all I ever wanted to do was just make you proud
Now I'm sittin in this empty house, just reminiscing
Lookin' at your baby pictures, it just trips me out
To see how much you both have grown, it's almost like you're sisters now
Wow, guess you pretty much are and daddy's still here
Laney I'm talkin' to you too, daddy's still here
I like the sound of that, yeah
It's got a ring to it don't it?
Shh, momma's only gone for the moment)
Zamislite da vam je jedan od roditelja pijanac.
Da vas tuče svaki dan.
A vi ne možete ništa protiv toga.
Zamislite da imate roditelje koje briga za vas.
Zamislite da nemate roditelje.
Da su vas ostavili.
Da nemate nikog.
E pa ne možete to zamisliti.
Zašto?
Vi sve to imate!
Budite sretni zbog toga jer oni ništa nemaju!
I ne serite okolo kak vas mama nije pustila u grad.
Kak vam mama nije kupila nove hlače.
Kak niste smjeli ofarbat kosu.
Kak niste smjeli kupit nove starke.
Nemate se šta žalit.
Imate krov pod glavom, vlastiti krevet, hranu i odjeću.
Neki to nemaju.
Zato se PRESTANITE ŽALIT!
(And if you ask me too
Daddy's gonna buy you a mockingbird
I'mma give you the world
I'mma buy a diamond ring for you
I'mma sing for you
I'll do anything for you to see you smile
And if that mockingbird don't sing and that ring don't shine
I'mma break that birdies neck
I'd go back to the jewler who sold it to ya
And make him eat every carat don't fuck with dad (haha))
Poslušajte ovu pjesmu...
Prošli post.
Vrlo riječit.
Bravo ona.
Našla je lanac sreće.
Na jednoj stranici.
Evo ga:
1. Na svijetu je sigurno dvoje ljudi koji bi umrli radi tebe
2. Najmanje 15 ljudi te voli na neki nacin
3. Jedini razlog zasto bi te itko mrzio je zato sto bi zelio biti bas kao i ti
4. Tvoj osmijeh moze donijeti srecu svakome, cak i ako mu nisi drag
5. Svaku noc NETKO misli na tebe prije nego otide spavat
6. Nekome znacis sve na svijetu
7. Ti si poseban i jedinstven
8. Netko za koga ne znas ni da postoji, voli te
9. Kad napravis i najvecu pogresku, nesto dobro izade iz toga
10. Kad mislis da ti je cijeli svijet okrenuo leda, pogledaj ponovo
11. Uvijek zapamti komplimente koje si primio
Pa sad da odgovori makar se ne traže odgovori:
1. da, roditelji...
2. da...
3. nema te osobe koja hoće biti kao ona...
4. ne zna, ne vjeruje baš...
5. to nije istina...
6. ne...
7. nije...
8. nema te osobe...
9. nikad ne izađe niš dobro iz njenih grešaka...
10. ne misli to...
11. nema ih...
I to su njeni odgovori.
Sutra ode u Stubicu.
Dođe doma u četvrtak naveče.
Nema pjesme.
Post je prekratak.
...
(Simple Plan - What if)
Greška.
Greške.
Previše ih je.
Nekada se ne primjete.
Nekada se pretvara da ih nema.
(What if I lead the way
What if I make mistakes (will you be there?)
What if I change the world
What if I take the blame (will you be there?))
Snovi.
Nema ih.
Ima ih, al' ko' da ih nema.
Nisu više stvarnost.
Imagination.
(I remember going back to the place we used to lay
But I keep losing track
And now the days they all turn black
And our dreams all start to fade
But there's no turning back)
Svijet.
Laž.
Čovjek.
Stvarnost.
Sve je to život.
(Cause the world keeps turning
And my heart's still burning)
Jedva čeka da se odseli.
Daleko odavde.
Možda se jednom vrati.
Htjela bi promijenit svijet.
Ne može.
Nema nikakvih utjecaja na njega.
Samo na neke ljude.
(What if I change the world
If I lead the way
What if I be the one who takes the blame
What if I can't go on without you
What if I graduate
What if I don't
What if I don't)
Svađe.
Mržnja.
Vrijeđanje.
Dosta joj je toga.
Želi otvoriti novu stranicu.
Ali čini se da je na zadnjoj.
Može samo zatvoriti knjigu.
I otvoriti novu.
Pokušat će to.
(Now I'm slowly, giving up
As the world keeps losing faith
And you still turn your back
Now the path I follow takes a tool on me, on you
But there's no turning back)
Pjesma nema veze s postom.
(Simple Plan - Welcome to my life)
Jadan je.
Ne pripada među ljude koje poznaje.
Želi pobjeći od svega.
Htjela bi vrištat.
Ali nema snage.
Glas nestaje sam od sebe.
(Do you ever feel like breaking down?
Do you ever feel out of place?
Like somehow you just don't belong
And no one understands you
Do you ever wanna runaway?
Do you lock yourself in your room?
With the radio on turned up so loud
That no one hears you screaming)
Ti to ne razumješ.
Kako je to ne imati nikoga.
U njenom životu nema lijepih stvari.
Trudi se preživjet dan, a da ne padne u depru.
Na rubu je.
(No you don't know what it's like
When nothing feels all right
You don't know what it's like
To be like me)
Svakog dana osjećaj samoće je još veći.
Na tren je pomislila da se je našla.
Nije.
Nema nikog da je spasi.
Od svega.
(To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life)
Željela bi biti netko drugi.
Ima sve simptome emacha.
Još samo fale suze.
Neda im da krenu.
Pretvara se da je sve u redu.
Nije.
Zna to, ali ne želi priznati.
Laže.
(Do you wanna be somebody else?
Are you sick of feeling so left out?
Are you desperate to find something more?
Before your life is over
Are you stuck inside a world you hate?
Are you sick of everyone around?
With their big fake smiles and stupid lies
While deep inside you're bleeding)
Sreća.
Ne postoji.
Bar ne kod nje.
Ne vjeruje u sreću.
Izgled vara.
Izgleda sretno, a nije.
To je samo maska.
U koju ti vjeruješ.
(No one ever lied straight to your face
No one ever stabbed you in the back
You might think I'm happy but I'm not gonna be okay
Everybody always gave you what you wanted
Never had to work it was always there
You don't know what it's like, what it's like)
Ti ne znaš kako je to.
Misliš da znaš.
Ali ne znaš.
Kad nemaš nikog da bude s tobom.
Ne znaš kako je bit ona.
Nju ova pjesma od Simple Plana podsjeća na nju.
(To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life
Welcome to my life
Welcome to my life)
Ništ joj nije smiješno... al joj je dosadno... danas je skužila koliko je pametna... srećo da nije glupa i plava... nisu sve plavuše glupe... samo one teške blondine... i neke brinete i crnke... one su plavuše u duši... ona to nije... srećom... sad je malo umišljena... nema veze... mora bit...odlučila je da će bit ubuduće bit ravnodušna prema nekim stvarima... tak joj je svejedno... boli ju k**** za druge... odsad misli samo na svoju guzicu i ničiju više... briga ju za sve ostale... u životu se brineš samo za sebe i svoju obitelj... oni su uvijek tu za tebe... njima možeš vjerovat... a ostali su samo prolaznici u tvom životu... ona zna da nema najbolju frendicu... kojoj može reći neke svoje "tajne"... ima nekakav strah da će ta njena frendica nekom reći to što ona njoj govori... prije imala najbolju frendicu... u 6.rezredu... kojoj je rekla par tajni, a drugi dan je cijela škola ih znala... otad nema povjerenja u ljude... lakše joj je napisat neke stvari na ovom blogu nego ih reći nekome... život je takav... nitko ne može bit čovjek od povjerenja... čim nekom nešt kažeš... on to kaže drugom... tak to ide... shvatila je da se neki ljudi s njom druže kad ju trebaju... kad oni nemaju nikog... a ka ona treba nekog, šta onda? kažu joj: sorry, neda mi se, ne mogu... pa tak će ubuduće i ona... sorry, neda mi se, ne mogu... samo što je ona naivna... pa vjeruje... gle opet sam si dobra s njom... a prije 4 mjeseca su jedva 2 riječi progovorile, samo bok-bok... trebaju je samo kad nemaju koga da ide s njima nekud... a poslije kad si nađu nekog... onda s njom ne razgovaraju danima... i opet je sve na bok-bok... tak to ide... vjeruješ ljudima u koje si se prije razočarao... i opet se isto ponavlja... ona ovime završava post... ovo je zadnji ovakav post... promijenit će stil pisanja... pusa...
Promijenila je adresu bloga... počeli su joj ić na blog neki klinci iz 5. razreda koji hoće samo puno komentara... morala ih se nekak riješit ... bila je u subotu u gradu... bilo joj je zakon... upoznala je puno ljudi... al svejedno... ona se nema namjeru družit s njima... plesala je cijelo veče... oko sat i pol se nije micala s podija... bolile su je noge... al se njoj još plesalo... plesom je zaboravila probleme... srećom... shvatila je da ga više ne voli... jeeee... sretna je zbog toga... ali inače baš i nije... fali joj neki dio nje.... ne zna koji... da zna našla bi ga i vratila na mjesto... ah... uvijek nešto mora falit... al kod nje previše toga fali... počela je tražit sebe... našla se je... počela se sviđat sama sebi... al samo iznutra.... shvatila je da joj neki ljudi ne zaslužuju bit prijatelji... ona je predobra prema njima... oni nju samo trebaju kad nemaju nikog... onda je ona odmah tu za njih... shvatila je to kroz cijeli prošli tjedan... ali je shvatila da ima i pravih frendova... i to osobe s kojima se baš i nije družila... ali u zadnje vrijeme gotovo svaki dan priča s njima... svima vam šalje veliku pusu...
ona nije ta koja može sve ovo izdržat... ne zna šta se događa s njom... u zadnje vrijeme joj prijatelji uopće nisu važni... počeli su joj prošli tjedan treninzi... odlučila je da će ipak dalje trenirat... al uopće ne razmišlja kak će s tim... ide tamo... a ne zna zašt je tam... kad ide u grad... na sve ovo zaboravi... jedan dalmatino je spasi... bar na tren... ovu subotu joj nije bilo dosadno ko inače... bilo joj je super... prva da nije umrla od dosade... više ne razgovara s Anitom... a kamoli sa drugim ljudima... ne želi ljude opterečivat sa svojim glupim problemima... idu joj na živce njeni omiljeni roditelji... stalno se svađaju... zato ne želi da da tata ode na godišnji... bit će svaki dan doma i još više će se svađat... mama je svako jutro pita da li je čula šta... uvijek kaže ne... jer ju to ne zanima... ništ je ne zanima... hoće bit na miru... 5 minuta... samo to draži... daleko od svih... al ne može... ne sjeća se kad se je zadnji put naspavala... ne može zaspat prije ponoći, a budi se u 7... ne zna ni sama zašt... ne sjeća se kad je cijelu noć spavala... probudi se u 3-4 i razmišlja kak bi htjela živjet... zna da to nikad ne bude tak bilo... poirila se je s tim odavno... odlučila j da će se ove škole godine potrudit... učit će... odlučila je da hoće ić na fakultet... i zato će još više učit... potrudit će se u životu... samo da se izvuče iz ovog... i sve će bit u redu... nada se...
počela redovito pisat postove... svaka dva-tri dana... bila je u subotu u gradu... bilo joj je prezakon... ona i Kika plesale ko lude... skoro cijelo veče... pisala bi ona više... al neke stvari nisu za javnost... kratko i jasno objašnjenje subote... ona sad ide... svima vam šalje veliku pusu...
sretna je... valjda... ne zna ni sama zašt... ide danas u grad... 75% ide... nada se da neće presudit onih 25%... nada se da neće njega vidjet... da joj pokvari cijeli dan... a sigurno je 99% da će ga vidjet... probat će da ga ne vidi.... jedva čeka da ona ide na more... ići će u Split... zadnji vikend... znači da neće ić u grad tu subotu... čim dođe doma drugi dan bude išla u školu... kmee... zapravo ne čeka jedva more... rađe bi ostala doma... u zadnje vrijeme stalno sluša neku muziku... što je inače za nju čudno... danas je odlučila stavit svoju sliku na blog... ne zna još koju da stavi... u boji ili crno-bijelu... heh... ma bude ona našla neku... ovo će bit jedan od kraćih postova... čini se... ona vas sve pozdravlja i svima šalje jednu veliku pusu... cmok!
Martina opet piše post... ne zna ni sama zašto... valjda jer joj je dosadno... najvjerovatnije... odlučila je da će ga pokušati zaboravit... da će se pokušat izvući iz ovog sranja u koje ušla... da napokon mirno može spavati... pokušava to sve već mjesecima... tek je sad počela ovo govorit... drži sve ovo u sebi predugo... to ju je dovelo do samouništenja... ne zna više tko je... što je... čak ne zna gdje... na čemu je sama sa sobom... ne poznaje više onu drugu Martinu u sebi... ova Martina koju svi vide samo je naličje prave Martine... prave Martine nikad nema osim nekada na ovom blogu... to je rijetko... ovo sve vam sad govori samo pretvorna Martina... koja se pravi da je sve u redu... a nije... ona se pretvara da je sretna... to joj uspijeva... ali nije tako... to drugi ne vide... to znaju samo njih dvije... prava i lažna Martina... to su dvije totalno različite osobe... jedna zna voljeti... a druga ne... jedna je rijetko sretna... druga stalno.... jedna plače... druga uopće ne plače... drugu svi vide... a šta je sa prvom... to ni ona ne zna... čini se da te dvije osobe postaju jedna... potpuna osoba... ali ona se boji da ljudi ne vide pravu Martinu... jer lažna nije dala očima da puste suze... pogotovo ne zbog ljubavi... po ovome što je Martina dosad napisala vi svi sigurno mislite da je Martina luda... nije luda... da je, poslušala bi Mucikin savjet i počela bi riješavat probleme na krivi način... pušenjem ne bi ništa riješila... fala bogu da bar to zna... a sad ona ide u svoj krevet gledat TV... to joj je najbolji prijatelj... kao i njen medo Mrki... Martina vam, svima šalje jednu veliku pusu i zahvaljuje vam što joj želite pomoći... mah-mah...
ništa se nije promijenilo u ova dva dana od zadnjeg posta... Martina bi najrađe pobjegla od ovog svega... otišla i nikad se ne bi vratila... nitko joj ne bi nedostajao... bilo bi bolje... bez svih... tražila bi nove frendove... neki dan je upoznala jednu Anitu iz Argentine preko msn-a... Anita je starija od Martine 3 godine... al se Anita svejedno druži s Martinom... a Martina ima osjećaj kao da je pozna cijeli život... njoj može sve reći... kao što i ona njoj sve govori... postale su frendice... Martini je žao što nema takvu frendicu u Hrvatskoj... koja ju poštuje onakvu kakva je... ne zamjera joj ništa... što je ružna... to joj je možda prava frendica iako je poznaje tek par dana... možda jednoga dana Martina nađe takvu frendicu u Hrvatskoj... odlučila je da ljude koji čitaju njen blog više neće zamarati sranjima... odlučila je da će ljudi čitat više o događajima u njenom životu... a ne o njenima mislima i osjećajima... al nikad se ne zna... šta će joj lupit u glavu... sretno se nije osjećala već veoma dugo... možda je stalno nasmijana... al nije... u sebi nije... u sebi nešto krije... a ni sama ne zna što krije... voli jednog dečka... al ona bi rađe da je to mržnja, a ne ljubav... što ga više pokušava mrzit, ima osjećaj da ga više voli... makar zna da on nikad neće bit njen... on je sretan sa svojom curom i drago joj je što ona nije ta cura... nikad ne bi niti htjela bit... jer on nije dečko kakvog ona želi... ali se je zaljubila u njega... i ona to ne može promijenit... rekla je sama sebi da kada prestane voljet njega, a polako možda i prestaje... da se nikad više neće zaljubit... da nikad više neće voljet... lažno...bar da je imala nešto s tim dečkom... skoro je... i možda joj je drago što nije ničeg niti bilo... jer joj se on ne sviđa kao osoba... on je egoist... umišljen... glumi frajera, a nije...a takvog dečka Martina nikad ne bi htjela imat... uglavnom drago joj je što nije njen dečko, i odlučila je da ga neće mrzit, jer mržnja ne može pobjedit ljubav... odlučila je da ga neće voljet, i s vremenom će ta ljubav nestati, što prije to bolje... Martina vam svima šalje pusu...
Piše u treće licu jer ni sama ne vjeruje da joj se to događa... prije je bila uvjerena da kad navrši 15-16 god da bude bila lijepa... al ništa... postala je još ružnija... tada je imalo takvo samopouzdanje... u ljepšu budućnost... a sad se samo nada da će u školi bit bolje... u tome ima samopouzdanja... više je nije briga za ničije riječi... kao one... pa kad se malo našminka bit će ljepša... to nije istina... to čak i Martina zna... i u to se je uvjerila prije par mjeseci... ili godinu dna... ni sama ne zna... al zna da se šminka stavljaš da pokažeš nekakav svoj stil... zna zašto darkeri stavlja puno crne šminke... to neki ne znaju... zna zašto cure se šminkaju... da prekriju svoje nedostatke... al to se sve svejedno vidi... nitko nije savršen... Martina to zna... Martina ne želi bit savršena... Martina želi da ju netko voli... da ima frendove kakve zaslužuje... Martina misli da ona ne treba nikog zaslužit nego drugi trebaju zaslužit nju... Martina smatra da je vrijedna toga... da drugi ne pljuju po njoj zato što je ružna... odlučila da će stat.... da više neće bit tako naivna... upoznala je jučer dosta ljudi... al nitko joj se od njih ne sviđa... ne želi bit frendica s njima... ti ljudi žive samo za subote... ona ne želi takve frendove... ne sviđaju joj se takvi ljudi... jučer joj je u gradu bilo oke... bilo je dosadno na početku... njene frendice?? su tek došle u pol 10... onda su Roška i Martina išle do PPK-a(dućana)... umjesto da odu nazad u 7-icu one ošle u Tarkus... i tam bile do pol 11.. pile polako ledeni čaj... odnosno mlaki... al nije im to bilo važno... zajebavale se i onda je Roška skužila da je ona dobila crvenu, a da je Martina dobila zlatnu... Martina je bila jako sretna... onda su ošle u 7-icu... i tam su plesale sa Vesnom, Roškinom rođakinjom, Kikom, Anom i Đuli... onda su Kika i Martina u 5 do 11 otišle doma... Martina vas sve pozdravlja...
Zar je to moguće? Nisam obrisala blog nego pišem novi post! WoW!!! puno se toga promijenilo... mislim na sebe... shvatila sam neke stvari... ne treba mi dečko... ni ne želim ga imat... niti se zaljubit... ponovno napravit pogrešku kao prije... ko bi rekao... ne želim bit ista kao prije... i počela sam se mijenjat... više mi do nikog nije stalo... samo do mene... sad me je briga šta drugi žele od mene... ja sam onakva kakva sam... možeš mi pričat šta hoćeš... ako ja mislim da sam ružna, to i mislim, onda znači da to mislim... ne mislim ja to zbog toga što neki dečko neće bit samnom... to mislim jer me niti jedan dečko nije pogledao kao curu nego kao frendicu... a onda ima i cura koje se ne žele družit samnom... baš zato što sam ružna... ružna sam i onda.. ko kaže da nisam ružna neka mi nađe neki razlog zašt nisam ružna... nitko mi nikad nije rekao da sam lijepa... pogotovo ne neki dečko.... ružna sam i to je to... i opet sam shvatila neke stvari... vidjela sam da se neki druže samnom samo kad nemaju koga da ide s njma nekud... onda mene zovu... a tko će drugi nego ružna Martina... pa da... shvatila sam da imam lažne frendove... koji su meni kao najbolji frendovi... a samo se pretvaraju... a onda tebe optuže za sve... ispadneš kriv zato što si rekao dvije rječi o nekom, a oni 100, ali ti ispadneš kriv za sve te riječi... i eto... jednostavno... mrzim ovu rupu, ovo selo od grada gdje živim, grad od 40000 ljudi, a ti ne možeš nać jednog dobrog frenda... jbt radije bi da sam ostala u pravom selu nego u ovom gradu... tamo bi barem mogla živit na miru... ne bih mislila da li će me sutra netko napast što sam rekla nekom nešt, da će me zgazit auto ako budem išla prek ceste, da će me netko ubit pred tarkusom, da živim na selu ne bih niti pokušala doć do ovog grada... ove rupe... jedva čekam da odem odavde... najradije bih pobjegla, nestala odavde... nitko ne bi primjetio osim mojih roditelja... drago mi je što imam ovakve roditelje, kakvi god da jesu, najbolji, i ne bih ih mjenjala za neke druge, bogatije... jedno je sigurno... mene ništa neće promijenit, a niti moj stav prema samoj sebi... pozz svima koji žele bit pozdravljeni i onima koji će pročitat ovaj post...
Sretna sam. Why? Ne znam ni sama... Onak... Jučer nisam išla u grad... Budale iz metropole ne žele da idu... Il ih opće nema doma... Ošli na more... A ja doma čamim... Idem na more na čak 3 dana... i to zadnji vikend u 8. mjesecu... To znači da ću ja propustit zadnju subotu slobode... kmeee... Ne želim... A ak ne idem onda moram ostat kod bake... I opet ništ od grada... kmeee... Jbt jer nema niti jednog drugog vikenda, baš taj... Al nije mi jučer bilo dosadno... Bila na msn-u do 11... Zašt do 11? Morala sam pogledat kraj Gospodara prstena =)... heh... Volim te filmove... Kak bi ja htjela da dođe to vrijeme kod nas... Da budem ko Eowyn da ubijem Wich Kinga i da mu kažem da ja nisam muško... hah... zajebavam se s ovim... Ne bih htjela to... Dopisivala sam se sa Vesnom do 11... Skoro sam pala sa stolice od smijeha... Vesna i ja smo kul! Onak hello!!! E da, Vesna nemoj da mi padneš u depru!!! Zbog nekog kretena koji ni sam ne zna kud će... Pusti to... Bit će drugih... Boljih i ljepših! =)... Naći ćeš ti nekog... Nisi ti ko ja...Ti si lijepa, dobra, pametna, nisi plava=), sve što bi svaki dečko poželio i zato ćeš lako nać drugog, puno boljeg od ove budale... Već jednog imaš skoro pa zagarantiranog i ti se meni žališ kak nemaš nikog... Razmisli koliko je dečki htjelo bit s tobom... Al ti vidiš uvijek samo jednog, prvo si vidjela 6 mjeseci jednog, pa onda mjesec dana drugog, pa pogledaj i druge dečke i shvatit ćeš da ova dva nisu bili jedini, odnosno sada je jedan jer si ovog prvog zaboravila kad si vidjela ovog kretena... Vesna ne usudi se past u depru, da ti ne bih ja morala doć u prisilan posjet u naselje! Vojim te puno jer si mi stvarno prava frendica i ne volim kad si nesretna zbog nekog tko te ne zaslužuje...
Ajd puffa svima...
Sam naslov sve govori, prvi put da mi se piše post...čudno, zar ne?? Ne znam šta pišem, ali piše mi se... ma sranje... život je sranje... zar ne?? nisam pala u neku depru, nego sam počela shvačat... neki da izađu iz tog sranja neke stvari koje ni u ludilu ne bi napravili, ali šta možeš sranje je sranje, i shvaćam te ljude, ali kad moja frendica upadne u takvo sranje, onda je to druga priča, ali najgore od svega što tim što naprave misle da riješavaju što i sami znaju da je istina, ali si ne žele to priznat! Jbt daj shvatite da ima drugih riješenja, pušenje nije riješenje, kad postaneš ovisan o njemu nema ti kraja, sa tim još više upadaš u to sranje, želiš ga se riješit, a ne možeš, Mucika ne znam da li ćeš pročitat ovaj post, ali pušenje nije riješenje tvojih problema, ima drugih načina, briga te za neke glupače koje ti seru iza leđa, ne žele te u svom društvom zato što si drukčija, ali mi te volimo zato što si takva, nismo tu samo Mihaela i ja, tu je i Zrilić, Vesna, Mirjana, Kristina, Ela i još puno ljudi koji te vole takvu kakva jesi, uvijek nasmijana, uvijek nas sve raspoložiš, volimo te takvu... daj shvati više, pušenje nije riješenje, makar se ti uz njega osjećaš bolje, pa vidjet ćemo što će bit kad se navikneš, postaneš ovisna, ne budeš mogla prestat, što ćeš onda... Mucika, molim te da prestaneš s pušenjem, jer će te to uništit do kraja... znam da sad budeš mi rekla da ne možeš nać drugo riješenje, ali možeš, sve se može kad se hoće... svi te puno volimo i ne želimo da si ti nesretna...
Pozdrav Muciki, Vesni, Martini, Petri i ostalima koji čitaju moj blogach... pussa!
kak je bilo dosadno u gradu... isse... došla ja s Vesnom u grad negdje oko 8, uglavnom prerano, i mi mislimo šta ćemo mi radit do 9 dok svi ne dođu i eto naiđu Sabljić i Veky i lijepo mi ošle s njima u 7-icu i tam mi sjedimo, neke dvije klinke počele plesat po podiju, a mi se kočimo od smijeha, nijedna ni druga nemaju blage veze o plesanju... i onda je u 9 došla Dea, a Vesna ošla sa Krešom i ovima, pa smo Dea i ja umrle od dosade... sjedile smo tam i gledale kak klinci nemaju blage veze o plesanju, jbt ja ne znam plesat, al ove stvarno nemaju blage veze... onda sam ošla sa Željkom i Hanom u Trakus i nešt malo mi tam bile i opet se vratile u 7-icu gdje sam opet umirala od dosade... ova subota je bila sranje! nisam trebala ić... al ja glupača idem... a mogla doma lijepo bit na msn-u... neda mi se više pisat... chiao...
prošla ja 4!!!!
moje ocjene:
kemija - 3
anatomija - 3
latinski - 3
hrvatski - 4
matematika - 4
fizika - 4
engleski - 4
biologija - 4
osnove zdravstvene struke (ozs) - 4
uvod u laboratorisku tehniku (ult) - 4
povijest - 4
računalstvo - 5
tjelesni - 5
geografija - 5
vjeronauk - 5
=
4.067...
jeeeeeee!
moglo je to i bolje...
al šta sad...
bila jučer ja na bazenu s Vesnom... bilo je ok... bilo je puno ljudi... mo'š si mislit... nije ko prošle godine... poslije bazena ošle mi u konzum kupit si nešt za jest... nismo htjele kupit sladoled na bazenu... kad smo došle do mosta ja krenula hodam bosa... znate onu severininu: ja sam djevojka sa sela, noga mi je bosa... i tak dalje... navečer mi išle sa njenim ovima iz naselja do Roške... al ona nije smjela van... pa smo se mi malo išle prošetat i onda kad je počelo sijevat Vesna se splašila pa smo išle doma... onda sam opet bosa hodala... jedva sam noge oprala... heh... ajd to je to...
hm...hm... ne idem na popravni!!! jeeeeee! dobila ja 4 iz anatomije i to je sad riješeno... puno ih nije ispravilo... Vesna sretno sa ispravkom... i ostalima sretno... danas mi se nije išlo na trening, a i da mi se ide ne bi mogla jer moram učit povijest koju ne budem ni naučila... onda sutra moram učit ult-e (uvod u laboratorijsku tehniku)... i još sutra bude donesla moj test iz fizike koji katastrofalan, a ak je pozitivan onda bi imala 4, a sad neću...
toliko o školi...
ono što piše u boxu je istina... vi meni možete govoriti da to nije istina, ali većina od vas me uopće ne pozna i nikad me niste ni vidjeli... ja sam uvjerena da je sve to istina... i teško da će se to promijeniti...
post je gotov... pozdrav svima koji žele biti pozdravljeni...
Ajd nek' bude ovo prvi službeni post. Pa da krenem... Malo da se predstavim... Ja sam Martina, idem u 1.c Medicinske škole Bjelovar, prije sam išla u 4. osnovnu, pa me se sad neki možda sjete. I to je to...
Da malo ispričam moju svakodnevnicu. Pa najviše vremena provodim u školi, na kompu, treninzima i učenju anatomije iz koje ću čini se ići na popravni pa tak' da mi je učenje uzalud... Uglavnom ako budem imala 2 iz anatomije proći ću s 4 (3.8), makar bi to moglo bit i više da sam se potrudila više. Jedva čekam praznike koje čekam već 3 mjeseca ili možda čak od početka školske godine. Ljubav... ah ta ljubav... no coment... Izlasci... nema ih otkad sam dobila prvu 1 iz anatomije (dobila sam ih dvije, al sam samo jednu ispravila)... ne znam šta još...
Cmox!!! <3
.............
novi
.............
blog
.............
chiao
.............
